Uoči 18. 11. – Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje učenici 2. a i 2. b razreda s profesoricom povijesti Jasminom Krznarić Smok uredili su prostor škole i obilježili sjećanje na jedan od najtragičnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti, dan kada je slomljen otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru. Ispričali su, s puno ljubavi i pijeteta, priču o Vukovaru i ljudima.
Odali su time počast svim herojima koji su svoje živote položili iz ljubavi prema svojem gradu, ljudima i domovini. Pogled na veliki školski pano u predvorju škole oživio je sjećanja na najstrašniji zločin u novijoj hrvatskoj povijesti, na patnju, bol i užase neshvatljive ljudskom srcu i umu. Bijele golubice koje ispunjavaju ovu školsku izložbu najavljuju mir, ljubav i nadu u bolje sutra.
Priča o djetinjstvu
… Djeca obično kažu da ne vole školu, ali kada se sjetim koliko smo svi s osmjehom trčali u razred, jedva čekajući da počne sat i da onda duga kolona papirića s porukama nađe put do onoga kome je namijenjena, pa kad to još uhvati učitelj ili nastavnik, tada posve sigurno znam da je djetinjstvo čovjeku sve. Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odmah potrošiti sve čarobne životne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što može biti. Može doći rat poput ovoga i onda se opet neki među nama moraju odreći djetinjstva. Nemojte nikad braniti djeci da uživaju u svom djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije čeka? Što – bez djetinjstva?
Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara (ulomak)
Ornela Malogorski
