Adrenalinski dan! Tako bi mogli nazvati nagradni izlet naših zadrugara i zadrugarki u Veliku 10. svibnja 2023. I ove školske godine učenička zadruga „COOL-kolektiva“ nagradila je svoje vrijedne zadrugare izletom. U pratnji učenicima su bile nastavnice Jadranka Rosić, Spomenka Bohaček i Ivana Štiglić. Budući da Učenička zadruga ove godine provodi projekt „Panonski kitovi“ odlazak u Kuću Panonskog mora u mjestu Velika bio je logičan izbor. Uz to, posjetili smo i Adrenalinski park Duboka koji se nalazi u blizini.
Kuća Panonskog mora uređena je u okviru projekta „Geopriče UNESCO geoparka“. Centar je otvoren u Velikoj zato što je na tom dijelu Parka prirode Papuk pronađeno najviše naslaga fosila iz miocena. Na početku obilaska poslušali smo zanimljivo predavanje o fosilima Panonskog mora, kako su sačuvani te koja je njihova uloga u proučavanju prošlosti zemlje. Zatim smo u edukativno – izložbenoj dvorani mogli vidjeti stvarne izložene fosile pronađene na Papuku, a pomoću interaktivnih ekrana saznati još puno informacija o biljnom i životinjskom svijetu koji je bio zaista raznolik. Priča počinje s događajima prije 18 milijuna godina. Živi svijet bio je raznolik, morem su plivali morski psi (najveća izumrla vrsta megalodon dugačak 20 metara), kitovi, dupini, a na grebenima su se smjestili koralji, mahovnjaci, školjkaši, rakovi, ježinci, puževi. Na kopnu su u to doba prevladavali miocenski nosorozi i slonovi. Zanimljiv dio ove dvorane je i interaktivni ekran pomoću kojeg napravite selfie, nakon čega vam na mail stigne zanimljiva razglednica na kojoj ste i vi. Obilazak završava s igraonicom na otvorenom. U zelenom labirintu smo provjerili svoje znanje (točan odgovor na pitanje nas je vodio prema izlazu). Osim labirinta postavljene su skulpture nosoroga i prikaz stvarne veličine peraje megalodona, uz koje smo se naravno fotografirali.
Dok je jedan dio učenika obilazio Kuću Panonskog mora drugi dio je bio u Adrenalinskog parku Duboka. U parku smo odmarali mozak, ali smo zato jako umarali mišiće. Ali, prije nego smo krenuli „osvajati“ zadane prepreke djelatnici parka su nas propisno opremili svom zaštitnom opremom, dobro nam „pričvrstili“ kacige na glavu i detaljno nam objasnili što moramo i što ne smijemo raditi. I onda smo krenuli. Krenuli smo od lakšeg nivoa prema težem. Nekima je išlo brže i lakše, nekima malo sporije i teže, ali svi smo uspjeli doći do kraja! A kraj je značio spuštanje zip-lineom. Ta dva sata u parku se izmjenjivao smijeh, kukanje ili veselje, ovisilo je o tome što nas je čekalo ili što smo uspjeli proći. Dio nas je pomakao svoje granice i osjećaj je bio odličan.
Za kraj ovog divnog dana smo otišli na zasluženi ručak i kratki obilazak Požege. Kući smo se vratili umorni, ali s osmjehom na licu!
Ivana Štiglić
